Budući da u lipnju ove godine u Medicinskom centru Gorica počinje s radom ambulanta za digestivnu kirurgiju, u kojoj će, između ostalog, preglede i dijagnostiku hernija (kila ili bruhova) obavljati dr. med. Damir Jemendžić, specijalist opće kirurgije i uži specijalist abdominalne kirurgije, to nam je odličan povod da usmjerimo pažnju na često zanemareno stanje: herniju, bruh ili kilu.
Hernija (bruh, kila) nastaje kada se organ ili masno tkivo izboči kroz oslabljeni dio mišićne ili vezivne stjenke. Najčešće se javlja u području trbuha ili prepona, gdje su stjenke prirodno tanje ili oslabljene zbog pritiska, naprezanja ili prethodnih operacija. Takva izbočina može se vidjeti ili opipati pod kožom, a u nekim slučajevima povući pri ležanju ili odmoru. Iako isprva može biti bezbolna, neliječena hernija s vremenom postaje sve izraženija i rizičnija i zato je važno na vrijeme prepoznati problem i konzultirati se sa stručnjakom.
Hernija – gdje se najčešće pojavljuje?
Najčešća mjesta na tijelu gdje dolazi do nastanka kile su:
Preponska (ingvinalna) hernija – javlja se u preponama, najčešće kod muškaraca, a može se proširiti i u područje skrotuma.
Femoralna hernija – rjeđa, ali ozbiljnija, češće pogađa starije žene i javlja se na vrhu bedra.
Pupčana (umbilikalna) hernija – oko pupka, često prisutna pri rođenju ili kod žena nakon više trudnoća.
Ventralna (trbušna) hernija – pojavljuje se na središnjoj liniji trbuha.
Incizijska hernija – javlja se na mjestu prethodnog kirurškog reza.
- Epigastrična hernija – nastaje između pupka i prsne kosti, u sredini gornjeg dijela trbuha, najčešće sadrži masno tkivo, a može uzrokovati bol, osobito pri naporu.
Hijatalna (dijafragmalna) hernija – kada se dio želuca izbočuje prema prsima, kroz otvor u dijafragmi; nije vidljiva izvana, ali uzrokuje žgaravicu i refluks.
Najčešći znak hernije je vidljiva ili opipljiva izbočina koja se pojavljuje pri naporu, kašljanju ili stajanju, a povlači u ležećem položaju. Ostali simptomi mogu uključivati osjećaj pritiska, nelagode ili boli na mjestu izbočenja, žarenje ili tupa bol, probavne smetnje (osobito kod hijatalne kile). U početku kila može biti bez simptoma i otkriti se slučajno, no ako se ne liječi, izbočina se povećava, postaje osjetljivija, a rizik od komplikacija raste.
Hernija se može razviti u bilo kojoj dobi, ali određene skupine imaju veći rizik:
djeca – s prirođenim (kongenitalnim) hernijama, osobito pupčanima ili preponskima,
muškarci – češće obolijevaju od preponskih kila,
žene – češće pate od femoralnih i pupčanih hernija, osobito tijekom ili nakon trudnoće,
starije osobe – s godinama mišićno i vezivno tkivo slabi, što povećava rizik,
osobe s prekomjernom tjelesnom težinom, kroničnim kašljem ili zatvorom, kao i oni koji učestalo podižu teške terete.
Hernije dijelimo na reponibilne – koje se mogu vratiti u trbušnu šupljinu, i nereponibilne kod kojih to nije moguće. Najozbiljniji oblik je uklještena (inkarcerirana) hernija, u kojoj izbočeno tkivo ostane „zarobljeno“ i više ne prima krv. To stanje može dovesti do nekroze (odumiranja tkiva) i zahtijeva hitnu kiruršku intervenciju.
Upozoravajući znakovi uklještenja uključuju:
jaka, nagla bol,
crvenilo, toplina ili promjena boje izbočine,
mučnina, povraćanje, nadutost,
nemogućnost pražnjenja crijeva.
Kako se hernija dijagnosticira i može li se liječiti bez operacije?
Recimo da sumnjate da imate bruh te da ste imate dogovoren pregled našeg specijaliste – prvo što će učiniti je uzeti detaljnu anamnezu o povijesti bolesti. Najčešće je za dijagnosticiranje hernije (bruha, kile) često dovoljan jednostavan fizikalni pregled, jer herrnija može biti vidljiva već golim okom ili nakon što se pacijent nakašlje ili prilagodi položaj. Kako bi se utvrdilo koliko je stanje ozbiljno, provjerava se može li se izbočeni sadržaj vratiti natrag.
Za dijagnosticiranje nekih hernija može biti potrebna slikovna dijagnostika – ultrazvuk, CT (MSCT) ili magnetsku rezonancu abdomena, pretrage koje možete napraviti u našem centru.
Budući da se često pacijentima savjete “napraviti CT” – razlika između CT (Computed Tomography) i MSCT (Multislice Computed Tomography) prvenstveno je u tehničkim mogućnostima uređaja i kvaliteti dobivenih snimki. MSCT je naprednija i brža verzija CT-a koja omogućuje preciznije i detaljnije dijagnostičke slike uz kraće vrijeme snimanja, što je posebno važno kod hitnih i složenih slučajeva. Danas je MSCT standard prakse u dijagnostičkoj radiologiji te se podrazumijeva da kod CT snimanja zapravo koristimo MSCT uređaj.
U nekim slučajevima, osobito ako je kila mala i ne uzrokuje simptome, liječnik može predložiti praćenje stanja. Također se mogu koristiti posebni steznici ili pojasevi, ali isključivo pod nadzorom stručnjaka. Važno je znati: kila se sama od sebe ne povlači, već većina hernija s vremenom raste i velika je vjerojatnost operacije.
Kirurško liječenje bruha može se provoditi na dva načina: otvorenom operacijom – kroz rez na trbušnoj stjenci, gdje se izbočeno tkivo vraća na mjesto i ojačava mrežicom ili šavovima i laparoskopskom operacijom koja je minimalno invazivna, kroz male rezove, s kraćim oporavkom i manjim rizikom od komplikacija.
Naravno, o vrsti operacije odlučuje kirurg, ovisno o vrsti i veličini kile (bruha), općem stanju pacijenta, dobi i životnim navikama. Kile su česte, ali nisu bezopasne. U početku mogu djelovati nevažno, no neliječene često dovode do komplikacija. Ako imate sumnju na herniju – bez obzira na to imate li simptome – bilo bi dobro konzultirati se sa specijalistom.
Kontaktirajte nas za slobodan termin pregleda.
